Palijativna skrb nije odustajanje. To je briga usmjerena na čovjeka, a ne samo na bolest.
Danas povodom Nacionalnog dana palijativne skrbi, želimo podsjetiti zašto je ona važna i što sve može značiti za osobe koje žive s bolestima jetre i za članove njihovih obitelji.
Na EASL kongresu 2025 u Amsterdamu, koji je održan od 7. do 10.5.2025., posebno se govorilo o tome kako uključiti palijativnu skrb ranije i kvalitetnije u hepatološku praksu i kako se kod osoba s cirozom, hepatocelularnim karcinomom, autoimunim hepatitisom i drugim rijetkim bolestima jetre, simptomi poput boli, umora, zbunjenosti, mučnine ili grčeva mogu i moraju ublažiti.
Što je palijativna skrb u hepatologiji?
Palijativna skrb u hepatologiji je pristup koji se primjenjuje kod osoba s kroničnim, progresivnim ili neizlječivim bolestima jetre, s ciljem da se poboljša kvaliteta života, ne samo na kraju, već kroz sve faze bolesti.
Palijativna srkb u hepatologiji uključuje:
- Ublažavanje simptoma poput ascitesa, boli, encefalopatije, nesanice, mučnine ili sarkopenije,
- Podršku u donošenju odluka i planiranju skrbi u skladu s pacijentovim željama,
- Psihosocijalnu podršku obitelji i njegovateljima,
- Koordinaciju skrbi između hepatološkog i palijativnog tima,
- Skrb na kraju života kad je potrebna, ali i mnogo prije toga.
Ova vrsta skrbi nije rezervirana samo za posljednje dane. Naprotiv, kad se uvede ranije, palijativna skrb donosi veću jasnoću, manju patnju i bolju pripremu za ono što dolazi.
Zašto je to važno?
Jedan je pacijent rekao:
„Samo čekam… ali ne znam što čekam. Barem čekam da me primijete.“
Zato danas podsjećamo da palijativna skrb nije znak odustajanja. To je izraz poštovanja, odgovor na patnju i prostor gdje medicina susreće čovječnost.
Što možemo učiniti?
- Razgovarati. Pitati: „Što vam je danas najvažnije?“
- Ne čekati kraj da bismo uveli skrb koja donosi olakšanje.
- Graditi timove u kojima su hepatolog i palijativni stručnjak partneri, a ne alternative.
- Podržati obitelji koje svakodnevno brinu, tiho, ali snažno.
Zato danas ne govorimo samo o bolestima.
Govorimo o dostojanstvu, o prisutnosti i o skrbi koja vidi.
