Što je šećerna bolest?
Šećerna bolest (dijabetes melitus) je poremećaj u metabolizmu šećera (glukoze) koja se dijagnosticira kada vrijednosti šećera u krvi budu povišene i to natašte > 7 mmol/L, odnosno 2-sata nakon obroka >11.1 mmol/L. Ponekad je za postavljanje dijagnoze šećerne bolesti potrebno napraviti i test opterećenja glukozom, a koristimo se i nalazom glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) za čije određivanje nije potrebno biti natašte. Kada HbA1c prelazi 6.5% također možemo reći da se radi o šećernoj bolesti. Postoji nekoliko tipova šećerne bolesti – najčešći je tip 2 od kojeg boluje preko 90% osoba, a javlja se obično kod odraslih, dok je sljedeći po učestalosti tip 1 šećerne bolesti, koji se obično javlja kod djece i mlađih osoba. Uz ove oblike, šećerna se bolest može javiti i tijekom trudnoće kod inače zdravih žena ili pak kod osoba koje su imale upalu gušterače ili primaju različite lijekove, npr. kortikosteroide.
Tko obolijeva od šećerne bolesti?
Pretpostavlja se da u Hrvatskoj više od pola milijuna ljudi boluje od šećerne bolesti, a značajan broj osoba je i pod povećanim rizikom od njenog razvoja, odnosno ima predijabetes. Od najčešćeg, tipa 2 šećerne bolesti, obično obolijevaju osobe koje su prekomjerne tjelesne mase ili pretile, koje unose visokokaloričnu hranu i koje žive sjedilačkim načinom života. Rizik se povećava sa starenjem, a dodatno raste i ukoliko od šećerne bolesti boluju bliski rođaci (roditelji, braće i sestre) te ukoliko osoba ima povišene vrijednosti krvnog tlaka, povišene masnoće u krvi, nealkoholnu masnu bolest jetre i sl. Od tipa 1 šećerne bolesti obično obolijevaju djeca i mlađe osobe, a bolest je posljedica autoimune reakcije u sklopu koje dolazi do propadanja dijela gušterače koja luči hormon inzulin. U ovom slučaju bolest obično počinje naglo i uz izražene simptome.
Koji su najčešći simptomi šećerne bolesti?
Na postojanje šećerne bolesti mogu upućivati pojačano žeđanje i učestalo mokrenje, pojačani osjećaj gladi te sklonost infekcijama poput onih mokraćnog i genitalnog sustava. Osobe sa šećernom bolešću znaju se tužiti i na smetnje vida te suhoću kože i teže cijeljenje rana. Ipak, u većine osoba sa šećernom bolešću tipa 2 ovi su simptomi vrlo blagi pa se nažalost s postavljanjem dijagnoze kasni i do 10 godina. U slučaju pridruženog gubitka tjelesne mase ili pak mirisa po acetonu, riječ je o uznapredovaloj bolesti kod koje je izražen nedostatak hormona inzulina iz gušterače, koji je neophodan za regulaciju šećera u krvi.
Kako nastaje šećerna bolest?
Šećerna bolest nastaje ili zbog nedostatka inzulina (kao što je to slučaj u tipu 1 šećerne bolesti) ili zbog otpora organizma na njegovo djelovanje (tzv. inzulinske rezistencije koja je karakteristična za tip 2 šećerne bolesti). Naime, većina hrane koju unosimo kroz probavni sustav pretvara se u šećer – glukozu, koja je gorivo odnosno energija za naše stanice. No, da bi glukoza mogla ući u stanice i tamo se koristiti ili pohraniti potreban je inzulin. U slučaju šećerne bolesti, jetra, mišići i masno tkivo na inzulin ne reagiraju na uobičajen način, već zbog postojanja otpora na djelovanje inzulina (inzulinske rezistencije) glukoza (šećer) teže ulazi u stanice pa one gladuju, a razina šećera u krvi ostaje povišena. Kada razina šećera u krvi ostane trajno povišena dolazi do oštećenja stijenki krvnih žila i komplikacija poput primjerice infarkta i moždanog udara, oštećenja bubrega, živaca ili očiju (kronične komplikacije šećerne bolesti).
Koja je uloga jetre u regulaciji razine šećera u krvi?
U regulaciji razine šećera u krvi važnu ulogu ima i jetra. Osim što se u jetri pohranjuje šećer, ona je i „tvornica“ za stvaranje šećera, a izvor za to su joj mišići i masno tkivo. Ova uloga jetre posebno je bitna u sprječavanju nastanka preniskih vrijednosti šećera u krvi (hipoglikemije), što smatramo vrijednostima šećera u krvi <3.9 mmol/L. Hipoglikemija je popraćena simptomima poput ubrzanog rada srca, osjećajem gladi, drhtanjem, hladnim preznojavanjem, ali i simptomima nedostatka šećera u mozgu što može dovesti do promjena u ponašanju, pospanosti pa i gubitka svijesti.
Zašto nastaje šećerna bolest kod osoba s transplantiranom jetrom?
Šećerna bolest može biti prisutna u osoba i prije transplantacije jetre (tip 1, tip 2 šećerne bolesti, odnosno šećerna bolest kao posljedica ciroze jetre) ili pak nastaje naknadno, unutar godinu dana od same transplantacije, tzv. postransplantacijska šećerna bolest.
Važno je naglasiti da poremećaj u razini šećera u krvi nakon transplantacije može biti i privremen i prolazan, no postransplantacijska šećerna bolest može zaostati i trajno. Navedeno ovisi o uzimanju lijekova koji sprječavaju reakciju odbacivanja presađene jetre, ali i načinu života osobe kojoj je jetra presađena. Prema definiranim kriterijima, dijagnozu posttransplantacijske šećerne bolesti postavljamo na temelju povišenih vrijednosti šećera u krvi, ali tek nakon što su osobe s transplantiranom jetrom na stabilnim dozama imunosupresiva (terapija održavanja), kada je funkcija transplantata uredna te nakon otpusta iz bolnice.
Kako se liječi šećerna bolest kod osoba s transplantiranom jetrom?
U slučaju da je riječ o šećernoj bolesti vezanoj uz cirozu jetre, nakon transplantacije može doći do značajnog poboljšanja. Kada je riječ o posttransplantacijskoj šećernoj bolesti, važno je da se uz gastroenterologa, u tim uključi i dijabetolog jer šećerna bolest kod transplantiranih osoba može nepovoljno utjecati na zdravlje i dugovječnost presađene jetre, ali može biti uzrokom i komplikacija na srčanom i krvožilnom sustavu koje se kod transplantiranih osoba češće javljaju.
Stoga je kod osoba s postransplantacijskom šećernom bolesti izuzetno važna kontrola razine šećera u krvi i dobra regulacija bolesti. Odabir terapije ovisi o karakteristikama osobe s transplantiranom jetrom i pridruženim bolestima. Osim toga liječenje se može razlikovati perioperativno (tijekom vremena oko i nakon same transplantacije) kada se obično koriste injekcije inzulina. U odabiru terapije vodimo računa o načinu kako se lijek u tijelu metabolizira (kod osoba s cirozom ne primjenjuju se lijekovi koji se metaboliziraju u jetri) te jednako tako prilagođavamo i dozu lijekova kako bi se izbjegle niske razine šećera u krvi (hipoglikemije). Dugoročno, u liječenju posttransplantacijske šećerne bolesti vodimo računa i o odabiru lijekova koji osim što pomažu u održavanju urednih vrijednosti šećera u krvi, imaju i dodatne koristi za osobu s transplantiranom jetrom. To se prije svega odnosi na učinak koji lijekovi mogu pružiti za zaštitu srca, krvnih žila i bubrega.
Kako se prati uspjeh liječenja posttransplantacijske šećerne bolesti?
Osobe s posttransplantacijskom šećernom bolešću imaju pravo na provođenje samomjerenja šećera u krvi pomoću aparatića glukometra, a ukoliko se liječe intenziviranom inzulinskom terapijom (tri i više dnevnih injekcija inzulina) kontrolu šećera mogu provoditi uređajima za kontinuirano praćenje glukoze. Obično se dijabetološke kontrole koje uključuju i kontrolu razine šećera u krvi i HbA1c te parametre bubrežne i jetrene funkcije zakazuju svakih 3-6 mjeseci. Koja će se terapija i u kojoj dozi odabrati, odnosno nastaviti, osim o razini šećera u krvi, ovisi i o tome kako terapija utječe na razinu drugih lijekova, prvenstveno lijekova protiv odbacivanja presatka. Stoga je vrlo važna komunikacija svih liječnika u timu.
Kako naći specijalistu za šećernu bolest nakon transplantacije jetre?
Kod šećerne bolesti nakon transplantacije jetre važna je komunikacija svih liječnika u timu. Osobe sa šećernom bolesti nakon transplantacije jetre trebaju voditi liječnici s iskustvom. Za savjet se obratite Zakladi za rijetke bolesti jetre koja će vas uputiti na domaće stručnjake.
Tekst sastavila: Prof. dr. sc. Maja Cigrovski Berković, dr. med.
Specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinolog i dijabetolog
Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju
Draškovićeva 13, Zagreb
Sveučilište u Zagrebu Kineziološki fakultet
Izjava odricanja
Besplatne informacije na našoj web stranici sastavljene su prema našim najboljim saznanjima kako bi zainteresiranim čitateljima pružile početni uvid u moguće bolesti i mogućnosti liječenja. Namijenjene su isključivo u informativne svrhe i ni u kojem slučaju ne zamjenjuju osobni savjet, pregled ili dijagnozu ovlaštenih liječnika.
Brošuru ”Transplantacija jetre – brošura za pacijente i članove obitelji” preuzmite OVDJE.