Što je Alagilleov sindrom?
Alagilleov sindrom je rijedak nasljedni poremećaj koji zahvaća više organskih sustava, uključujući jetru i žučni sustav, srce, bubrege, skelet, oči te karakteristične crte lica. Iako se promjene mogu pojaviti u različitim organima, klinički najznačajnije su one na jetri i žučnim vodovima. Bolest se nasljeđuje autosomno dominantno, što znači da je za razvoj bolesti dovoljna mutacija jednog gena, a roditelj koji nosi mutaciju ima 50 % vjerojatnosti da je prenese na dijete (Diaz-Frias & Kondamudi, 2025).
U približno polovice bolesnika mutacija gena (najčešće JAG1) nasljeđuje se od roditelja, dok u ostalih nastaje spontano, bez prethodne obiteljske anamneze. Bolest nije zarazna, a klinička slika može značajno varirati, čak i među članovima iste obitelji (Diaz-Frias & Kondamudi, 2025).
Koji su simptomi?
Simptomi se najčešće pojavljuju u prve dvije godine života, no njihov intenzitet i kombinacija razlikuju se od bolesnika do bolesnika. Česti su žutica (ikterus), svijetla stolica i tamni urin, što je posljedica smanjenog broja žučnih vodova i zastoja žuči u jetri (kolestaze). Zbog nakupljanja žučnih tvari dolazi do povišenja bilirubina, izraženog svrbeža kože (pruritusa) te pojave ksantoma, odnosno žućkastih naslaga na koži (Johns Hopkins Medicine, 2023).
U velikog broja djece prisutne su i prirođene srčane mane, koje se nalaze u 50–90 % bolesnika. Najčešće se auskultacijom srca čuje šum, koji nastaje zbog suženja krvnih žila koje vode krv iz srca u pluća (Mardešić i sur., 2016). Osim srca, mogu biti zahvaćene i druge krvne žile, pri čemu su osobito važne aneurizme moždanih krvnih žila.
Bubrežne promjene uključuju smanjenu veličinu bubrega i prisutnost cista. Skeletne promjene javljaju se u 30–90 % bolesnika, a najčešće se očituju promjenama na kralješcima, koji na rendgenskim snimkama mogu imati karakterističan „leptirasti” izgled. Kosti su krhkije, pa su prijelomi mogući i pri manjim traumama (Diaz-Frias & Kondamudi, 2025).
Tipičan očni nalaz u Alagilleovu sindromu je posteriorni embriotokson, vidljiv pri oftalmološkom pregledu. Djeca često imaju prepoznatljiv izgled lica, s trokutastim oblikom, širokim čelom, šiljastom bradom i blago razmaknutim očima (hipertelorizam) (Mardešić i sur., 2016).
Kako se dijagnosticira Alagilleov sindrom?
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a smatra se potvrđenom ako su zahvaćena najmanje tri od sedam karakterističnih organskih sustava (jetra i žučni sustav, srce, bubrezi, skelet, oči, izgled lica i krvne žile). U dijagnostičkoj obradi koriste se biopsija jetre, oftalmološki pregled, rendgenske snimke kostiju, ultrazvuk jetre, bubrega i srca, laboratorijske pretrage bubrežne funkcije te genetičko testiranje. U laboratorijskim nalazima često su prisutni povišeni jetreni enzimi, bilirubin, kolesterol i trigliceridi (Diaz-Frias & Kondamudi, 2025).
Liječenje bolesti
Liječenje Alagilleova sindroma je individualizirano i ovisi o težini jetrene bolesti te zahvaćenosti drugih organskih sustava. Terapija je prvenstveno usmjerena na ublažavanje kolestaze, smanjenje svrbeža i sprječavanje progresije jetrenog oštećenja. Ursodeoksikolna kiselina često se primjenjuje kao početna terapija radi poboljšanja protoka žuči i laboratorijskih nalaza, iako ne utječe na osnovni genetski poremećaj i ne sprječava progresiju bolesti u svih bolesnika.
U bolesnika s izraženim pruritusom koriste se i dodatni farmakološki pristupi, uključujući sekvestrante žučnih kiselina, rifampicin te antagoniste opioidnih receptora. U novije vrijeme razvijeni su i inhibitori ilealnog transportera žučnih kiselina (IBAT inhibitori), poput maraliksibata, koji smanjuju enterohepatičnu cirkulaciju žučnih kiselina i pokazali su značajno poboljšanje svrbeža i kvalitete života u pedijatrijskih bolesnika s kolestatskim bolestima, uključujući Alagilleov sindrom.
U slučajevima refraktorne kolestaze i pruritusa, unatoč optimalnoj medikamentoznoj terapiji, mogu se razmatrati kirurške metode djelomične bilijarne derivacije. Progresija bolesti do ciroze jetre, razvoja portalne hipertenzije ili zatajenja jetre predstavlja indikaciju za transplantaciju jetre, koja značajno poboljšava dugoročno preživljenje i kvalitetu života bolesnika. Alagilleov sindrom ostaje jedna od važnih indikacija za transplantaciju jetre u pedijatrijskoj populaciji (Mardešić i sur., 2016).
Prehrana
Zbog kronične kolestaze bolesnici često imaju manjak vitamina topljivih u mastima (A, D, E i K), pa je njihova nadoknada nužna za pravilan rast, razvoj kostiju i normalan ulazak u pubertet. Prehrana treba biti visokokalorična, uz primjenu masti koje se lakše probavljaju, odnosno triglicerida srednjeg lanca (MCT). Za dojenčad postoje posebne mliječne formule obogaćene MCT-om. U slučajevima kada oralni unos nije dovoljan, može biti potrebna prehrana putem nazogastrične sonde (NIDDK, 2023).
Praćenje
Bolesnike s Alagilleovim sindromom prati multidisciplinarni tim koji uključuje pedijatra, gastroenterologa, kardiologa, nefrologa, oftalmologa, genetičara te po potrebi urologa i kardiokirurga. S obzirom na mogućnost ozbiljnih komplikacija i povišen mortalitet, nužno je redovito i dugotrajno praćenje (Diaz-Frias & Kondamudi, 2025).
Zahvaljujući napretku u dijagnostici i liječenju, kvaliteta života oboljelih se poboljšala, a procjenjuje se da oko 75 % bolesnika kojima je Alagilleov sindrom dijagnosticiran u djetinjstvu doživi najmanje 20. godinu života.
Tekst sastavila: Marija Bačlija, studentica 6. godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Recenzija: dr. sc. Viktor Domislović, dr. med., specijalist je gastroenterologije i hepatologije, Referentni centar za kronične bolesti jetre, Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, KBC Zagreb.
Izjava odricanja
Besplatne informacije na našoj web stranici sastavljene su prema našim najboljim saznanjima kako bi zainteresiranim čitateljima pružile početni uvid u moguće bolesti i mogućnosti liječenja. Namijenjene su isključivo u informativne svrhe i ni u kojem slučaju ne zamjenjuju osobni savjet, pregled ili dijagnozu ovlaštenih liječnika.